In the news - Not My Turn to Die: Memoirs of a Broken Childhood in Bosnia

Bijeg niz Drinu

S. Elek

February 26, 2008

Fokus, Banja Luka, Bosnia and Herzegovina

Link: http://www.fokus.ba/vidi.php?rub=3&vijest=9219

Savo Heleta, autor knjige “Not my turn to die” o golgoti koju je prosao tokom rata u BiH

Mladi književnik iz Goražda Savo Heleta, koji se trenutno nalazi na postdiplomskim studijama u Južnoj Africi u intervju za "Fokus" govori o svojoj knjizi " Not my turn to die", ("Nije moje vrijeme za umiranje"), koja će svoju promociju doživjeti u martu u Sjedinjenim Američkim Državama, jer je za sada objavljena samo na engleskom jeziku.

Knjiga u detalje opisuje sve što se desilo mojoj porodici u Goraždu od maja 1992. godine do aprila 1994 godine. Mi smo ostali u Goraždu, jer moji roditelji nisu očekivali brutalan rat u našoj zemlji i posebno zbog toga što su vjerovali da nam se ništa loše ne može desiti u našem gradu, među našim sugrađanima i prijateljima. Nažalost, realnost je bila drugačija. Kao Srbi u gradu koji je bio pod muslimanskom kontrolom, moja porodica kao i ostali Srbi u Goraždu postaju objekat sumnje preko noći. Nakon toga naš život postaje horor koji traje dvije godine. Takođe, knjiga opisuje patnju i stradanje Goražda i svih ljudi u gradu, koji su kao i mi gladovali i bili žrtve rata - ističe Heleta.

FOKUS: Prema naslovu radi se o svjedočanstvu stradanja vaše porodice i Srba u Goraždu, kroz prizmu vaših dječačkih sjećanja?

HELETA: Imao sam 13 godina na početku rata, a moja sestra Sanja 11 godina. Knjiga opisuje naš normalan dječji život prije rata, pripreme za rat koje su se dešavale oko nas, a koje mi nismo shvatili na vrijeme i ozbiljno, kao i prve dvije godine rata koje smo proveli u Goraždu. Nakon toga knjiga prati moj život poslije rata do današnjih dana.

FOKUS: Prema najavama recenzenata i izdavača, knjiga je originalno ratno svjedočanstvo s dubokom mirovnom porukom?

HELETA: Pored užasnih iskustava i patnji o kojima pišem, knjiga je puna ljudi Muslimana (Bošnjaka) koji su rizikovali svoje živote da pomognu mojoj porodici i često s nama dijelili svoje zadnje zalihe hrane.

Knjiga opisuje stradanje običnih ljudi u ratu. Oni koji su imali priliku da pročitaju knjigu kažu da je veoma emotivna i da čitaoci imaju osjećaj da su cijelo vrijeme s nama, da i oni preživljavaju ono što smo mi preživjeli.

FOKUS: Pominjete li konkretne zločine i ljude koji su to vršili u Goraždu za vrijeme rata, gdje su stradali mnogi nedužni Srbi?

HELETA: Naravno, od ubijanja Srba, naših komšija i prijatelja, koji su kao i mi ostali u Goraždu, od našeg hapšenja i zatvaranja u logor sa preko 70 srpskih civila, od sistematskog uništavanja 90 odsto srpske imovine na području opštine Goražde, i još mnogo toga. Poštujući američke zakone imena većine ljudi su promijenjena, ali sve ono što su činili je istina. Mada za lokalne goraždanske i nešto šire prilike nije teško saznati ko je ko u knjizi, jer će se mnogi lako prepoznati.

FOKUS: Da li su ti zločini nad Srbima u BiH dovoljno poznati američkim čitaocima?

HELETA: Ja sam od 2002. godine do 2006. godine živio i studirao u Americi. Tamo većina ljudi uopšte ne zna za BiH. Većina onih koji znaju sjećaju se da je tamo nekada bio neki rat i da su Amerikanci slali humanitarnu pomoć i trupe da zaustave stradanje ljudi. Takođe, većina ljudi u Americi misli da je Bosna čisto muslimanska zemlja. O zločinima nad Srbima u BiH da ne pričamo - niko ih nije pomenuo u medijima za četiri godine mog boravka u SAD.

FOKUS: Jesu li nesporni zločini nad Srbima u vašem predratnom gradu sudski procesuirani?

HELETA: I pored toga što je veliki broj ljudi dao zvanične izjave policiji o zločinima koji su se desili u Goraždu, ja do sada nisam čuo da je iko saslušavan u vezi s tim. O hapšenjima ili suđenjima da i ne pričamo.

FOKUS: Kako ste uspjeli da se izvučete iz tog ratnog pakla?

HELETA: U aprilu 1994. godine, u vrijeme najveće srpske ofanzive na Goražde, moja porodica - sestra Sanja, otac Slavko i mama Gordana i dvoje naših prijatelja smo po noći plivali niz ledenu rijeku Drinu oko tri kilometra i tako pobjegli iz Goražda.

FOKUS: Po izlasku na srpsku teritoriju da li je kod vas bilo želje za osvetom i kako ste to uspjeli savladati u sebi samom?

HELETA: Dugo sam razmišljao o osveti. Nisam mogao zamisliti da živim sa užasnim sjećanjima dok ljudi koji su nas terorisali žive slobodno. Kada sam htio da ubijem čovjeka koji je pokušao ubiti moju porodicu nekoliko puta, moji roditelji su nekako uspjeli da me ubijede da ne idem istim putem kao i oni koje sam smatrao užasnim ljudskim bićima.

Rad u bosanskohercegovačkom "PeaceTrails Youth Leadership Programu" od 1999. godine imao je veliki uticaj na mene i dao mi nadu za bolju budućnost. Poslije toga sam dobio stipendiju i otišao na studije na Saint John’s univerzitet u Minesoti, USA. Boravak u Americi i kasnije u Južnoj Africi su takođe imali veliki uticaj na mene da savladam poriv za osvetom.

FOKUS: Pored postdiplomskog studija već ste angažovani u nekim mirovnim misijama u svijetu?

HELETA: Uskoro bih trebao da idem u Sudan i Darfur da radim istraživanja o konfliktu u i oko izbjegličkih kampova. Takođe, moguće je da ću biti dio tima koji će organizovati mirovne pregovore za Darfur u Južnoj Africi. Naravno, ako se političari slože oko mnogih stvari.

Volio bih da dobijem priliku da pomognem u rješavanju konflikta u svijetu. Primjer Južne Afrike, zemlje koja je na koliko-toliko miran način izvršila transformaciju od aparthejda do slobodne zemlje je nešto što mi daje nadu da je transformacija konflikta moguća ako postoje političari kojima su mir i ljudski život bitniji od borbe za vlast i teritoriju.

FOKUS: Aktivni ste i kao saradnik brojnih časopisa na temu rješavanja kriznih žarišta u svijetu. Nije li to na neki način satisfakcija vašem ratnom stradanju?

HELETA: Svakodnevno pratim dešavanja u svijetu, posebno u Africi. Afrički kontinent i posebno Ruanda, Sudan i Južna Afrika su moja specijalnost. Trenutno radim istraživanja i pišem analize i članke o Sudanu i Darfuru koje redovno objavljujem u "Sudan tribjune".

FOKUS: Ovo je vaša prva knjiga i zašto baš na engleskom?

HELETA: Kada sam 2005. godine po prvi put boravio u Južnoj Africi, moji prijatelji iz Amerike, nakon što sam im ispričao šta se sve dešavalo mojoj porodici za vrijeme rata, su me ubijedili da napišem knjigu. Knjiga je na engleskom zbog toga što je meni sada puno lakše da pišem na engleskom nego na srpskom.

FOKUS: Kada će i gdje biti promocija i u kojim zemljama sve izlazi?

HELETA: Knjiga izlazi u Americi i Kanadi 20. marta ove godine, a krajem aprila u Evropi i ostalim zemljama. Biće promocije u Americi, odakle sam dobio dosta ponuda za gostovanja i promocije, Južnoj Africi, možda i u ostalim zemljama. Takođe, planiramo radio-kampanju u Americi, internet kampanju globalno i još puno toga.

FOKUS: Kada se može očekivati prevod na srpski jezik?

HELETA: To još uvijek ne znam, o tome ću da razgovaram s mojim agentom nakon što knjiga izađe u SAD, ali mislim da će se knjiga pojaviti i na srpskom jeziku uskoro.